Put svile

Put svile naziv je za mrežu starih karavanskih puteva čiji glavni cilj je bio povezivanje Europe, primarno Sredozemlja s istočnom Azijom, primarno Kinom. Kopnene veze između Kine i Europe sežu još u antičko doba. Zasnivale su se na trgovini, diplomatskim kontaktima i spoznajama o drugim kulturama. Put svile doživio je procvat u 7. stoljeću za vrijeme kineske dinastije Tang, a odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su Mongoli u 13. stoljeću, povezujući pritom različite dijelove svog enormnog carstva.

Trgovina na Putu svile temeljila se na začinima, svili, staklu i porculanu. Paralelno s trgovinom putovali su i kulturno-religijski utjecaji. Tako je primjerice u Kinu i Japan došao budizam i tamo postao prevladavajuća religija. Značajne tehnike poput proizvodnje papira i tiskanja knjiga, kemijskih procesa destilacije i učinkovitije jahačke opreme proširili su se Azijom. Putem svile, prvo do Arapa, a kasnije i u Europu iz Kine su došla znanja o barutu i papiru. Karavane koje su išle prema Kini prenosile su uglavnom zlato, bjelokost, drago kamenje i staklo. Iz Kine prema Europi prevoženi su prije svega krzno, keramika, žad, bronca, lak i željezo.

Jedan od najpoznatijih europskih trgovaca i istraživača, Marko Polo, u 13. se stoljeću zajedno s ocem i stricem zaputio na četverogodišnji put u Kinu, koristeći upravo Put svile. Marko Polo je nakon 25.000 prijeđenih kilometara kroz 24 godine stekao titulu jednog od najvažnijih zapadnih istraživača, a u svojoj knjizi Milion među prvima je opisao prirodne ljepote i kulturu srednje Azije.

Put svile danas nosi novo, pustolovno značenje. Sve veći broj putnika odlučuje se za putovanje ovom starom trgovačkom rutom, ali na malo moderniji način. Kina je kroz protekla desetljeća prepoznala turistički potencijal tih područja, što je rezultiralo restauriranjem brojnih objekata i spomenika kulture duž kineskog dijela Puta svile. Kineski dio pustinje Taklamakan prepun je ruševina starih gradova, no još veća atrakcija lokalno je stanovništvo i njihov do danas očuvan autentičan način života.

Istočni dio puta svile, od grada Xi'an u Kini do gorja Tian Shan (Tanšan) na području današnjeg Kirgistana i Kazahstana naziva se još i „Koridor Chang'an-Tianshan“ te se od 2014. godine nalazi na popisu UNESCO-a kao područje svjetske baštine. Ukupno su zaštićena 33 lokaliteta, uključujući najvažnije gradove i njihove komplekse palača, trgovačke nastambe, budističke špiljske hramove, drevne staze, odmarališta, pašnjake, promatračke tornjeve, dijelove Kineskog zida, utvrde, grobnice i vjerske građevine. Očekuje se da će se u narednim godinama zaštititi i neki drugi dijelovi nekadašnjeg Puta svile.

Od gorja Tian Shan Put se kroz nekoliko različitih ruta kretao kroz današnji Kirgistan, Fergansku dolinu u Uzbekistanu i drevne gradove Samarkand, Bukharu i Khivu. Zatim je nastavljao preko današnjeg Turkmenistana do Irana, odakle se granao u nekoliko različitih ruta do Europe. Neki su putnici odabirali prelazak Kaspijskog jezera i nastavak puta preko kavkaskih zemalja, današnjeg Azerbajdžana, Armenije i Gruzije.

Putovanje nekadašnjim Putem svile izvrsna je prilika za upoznavanje prirodnih i kulturnih bogatstava srednje Azije i predstavlja izvrsnu alternativu ili nastavak putovanja iz obalnih dijelova Kine. S obzirom na poteškoće pri prelasku kopnenih granica između Kine i post sovjetskih republika, kao i komplicirane vizne režime navedenih zemalja mnogi putnici odlučuju se za putovanje iz više dijelova. Neke od budućih objava na ovom portalu bavit će se upravo prijedlozima itinerara u ovom dijelu svijeta.

#Azija #Europa #Kina #Kirgistan #Kazahstan #Uzbekistan #Turkmenistan #Xinjiang #Fergana #Samarkand #Bukhara #Khiva #Kyrgyzstan #Kazakhstan #Putsvile